Veče tradicionalne afričke muzike biće priređeno u Pančevu u sredu, 30. avgusta u 20 sati u okviru Kulturnog leta, kada će nastupiti grupa iz škole „Singidunum“.
Publika će na platou ispred Narodnog muzeja Pančevo biti u prilici da uživa u zapadnoafričkim tradicionalnim ritmovima, pod vođstvom Vladimira Nikolića.
Za đembe kažu da je bubanj sa hiljadu zvukova. Naziv đembe je sastavljen od dve reči: đe, što znači okupljanje i be, što znači mir. Često ćete naići na opis đembea kao bubnja mira – bubnja koji širi mir i toleranciju.
Đembe može proizvesti širok spektar zvukova, što ga čini izuzetno raznovrsnim bubnjem. Bubanj je veoma glasan, što omogućava da se jasno čuje kao solo instrument preko velikog ansambla udaraljki. Narod Malinke kaže da je vešt bubnjar onaj koji „može da natera đembe da priča“, što znači da igrač može da ispriča emotivnu priču (Malinke nikada nisu koristili đembe kao signalni bubanj).
Neki kažu da je ime đembe došlo od Bamana u Maliju, koji su rekli „Anke đe, anke be“ da bi okupili svoj narod, kako se izreka prevodi kao „svi se okupljaju“. „Đe” znači okupiti, a „biti” znači svako, što je bubnju korišćenom u ovim pozivima dalo ime. Mitologija Bamanakana govori o originalnom đembeu, koji je napravljen od kože hibrida žirafe i zebre zvanog gebraf. Postoji najmanje desetak priča o istoriji bubnja koje su ispričali mnogi majstori bubnjari.
Đembe bubanj je najverovatnije star oko 400-800 godina, a stvorio ga je za vreme Malijanskog carstva narod Mande. Obuhvatao je današnje zemlje Senegala, južne Mauritanije, Malija, severne Burkine Faso, zapadnog Nigera, Gambije, Gvineje Bisao, Gvineje, Obale Slonovače i severne Gane. Malinsko carstvo je izraslo iz oblasti koju njeni savremeni stanovnici nazivaju Mande. Mande, nazvana po svojim stanovnicima Mandinka (u početku Manden’ka sa „ka” što znači narod), činila je većinu današnje severne Gvineje i južnog Malija. Carstvo je prvobitno osnovano kao federacija plemena Mandinka pod nazivom Manden Kurufa (bukvalno Mandenska federacija), ali je kasnije postala imperija koja je vladala milionima ljudi iz skoro svih etničkih grupa u zapadnoj Africi.
Uče se da su kovači pravili prve djembe, praveći svaki bubanj prilagođen bubnjaru koji će na njemu svirati.
Izrada bubnja je bila duhovna, a kovač je bio dužan da prinese prinose duhovima drveća koje je posekao. Sa lengue drvetom bi se prinosila žrtva da bi se tražila dozvola da se seče drvo za džembe.
Afrikanci kažu da bubanj sadrži tri duha. Veruje se da bubanj đembe sadrži duh drveta od kojeg je napravljen, duh životinje čija se koža igra, i duh rezbara ili onoga koji je sekao drvo i ljudi koji sastavljaju bubanj. Dodali bismo da je možda najvažniji duh predaka. Video sam najstariju danas poznatu đembe i na njoj su imena generacija majstora đembea iz mnogih zemalja i sela.
U današnjem muzičkom svetu, đembe probija put u globalnu svest. Više ljudi nego ikada sluša svetsku muziku, popularizovanu brzim širenjem zapadnoafričkih baleta i orkestara, posebno sredinom 1980-ih.
Neki tvrde da igrati đembe znači ostati veran istoriji đembea; To uključuje tradiciju magije, znanja i otvorenog srca. Ako jedan od njih izostane, muzika neće zvučati ispravno seljanima iz zemalja koje su negovale đembe vekovima.
(Pančevac)
